Indigo djeca, mali genijalci ili osobe s teškocama?

435
klikova

Milijuni roditelja usvijetu pitaju se što je s njihovom djecom. Ona imaju vlastitu volju, snažan osjećaj pravde i znaju stvari za koje nikome nije jasno odakle ih znaju. Neki ih zovu indigo djecom – mali genijalci, jer im je navodno plava aura, a neki ih zbog’  hiperosjetljivosti svrstavaju u kategoriju bolesne djece. Je li uistinu riječ o novoj generaciji djece ili new age izmišljotini, . provjerili smo kod hrvatskih roditelja i strućnjaka.

Marija danas ima 29 godina. Kao mala bila je iznimno osjćajnjno i šokantno divlje dijete koje je stalno tražilo pravdu. Ćesto se, još u vrtiću, tukla da bi zaštitila slabije.
Danas ima hipersenzibilnu kćer od devet godina koja je s tri godine izjavila da razmišlja kakav je bio svijet prije i kako je izgledao dok nas na njemu nije bilo. S pet godina je zamolila majku da napiše pismo Isusu za Božić i kaže mu da darove namijenjene njoj odnese siromašnoj djeci jer ona ima previše igračaka. U stanju je dugo sjeditii zuriti – kaže da razmišlja.
Zdenka je profesorica u jednoj dalmatinskoj školi, ima dva sina, od pet i sedam godina. Na prvi pogled su jako različiti, ali samo Zdenka uočava da su poput blizanaca, spojeni na neki čudan način. Pravila ponašanja odbijaju se o zid. Mlađi sin čita enciklopedije i ne postoji životinjana svijetu koju ne zna imenovatii sve o njoj reći. Ali o dvije papige i dvije ribice, koje imaju u kući, ne želi se brinuti. Stariji je s pet godina već tečno čitao, engleski je naučio preko računala, instalira igrice…

Ne voli zelenu boju.  Zdenka ima osjećaj da sa svojim sinovima ne može uspostaviti stalan, normalan kontakt, barem ne onakav kakav je ona imala sa svojim roditeljima. Živalmi su, glasni u iskazivanju stavova i užasno pravedni.
Primjerice, nemoguće je s njima proći pored prosjaka, a ne dati mu novac ili gledati s njima neku televizijsku emisiju u kojoj se spominju djeca u dječjim domovima.
Stariji sin obično tu priču odsanja i sutradan pita je li to bio umjetno napravljen film ili stvarnost. Moja djeca, kaže Zdenka, ne postavljaju dječja pitanja. Stariji ne jede ništa zeleno. I ne voli zelenu boju. Mlađi je dugo imao dudu varalicu koja je samo nestala jedno jutro. Nikad više nije za nju pitao. Čitava obitelj smatra ih fascinantnima, zanimljivima, ali Zdenka se boji. Nekad se boji kada vikne i vidi bol na licu starijeg sina. nakon minute, izvana postane ravnodušan, a, onda kada vidi majčino tužno lice, ispričava se deset puta jer ju je povrijedio. Zdenka kaže da ju zbunjuju vlastita djeca. Oni ne zbunjuju samo svoje roditelje, zbunjeni su i stručnjaci koji posljednjih godina uočavaju jako mnogo darovite, emotivne, ali i neprilagođene djece.
Oni su indigo djeca, termin koji su skovali najprije Nancy Ann Tappe, koja je krajem 70-ih proučavala aure i njihov mogući ut:jecaj na život. Posložila je određene tipove ljudskih osobina i obrazaca ponašanja koji se, čini se, podudaraju s bojama elektromagnetskog polja koje okružuje sva živa bića. Jedna od novijih boja koju je uočila je i duboko plava boja koju je ona nazvala indigo te je primijetila da je tih godina rođeno jako mnogo djece s plavo-ljubičastom bojom aure. Prema njoj, 97 posto djece mlađe od deset godina i 70 posto djece u dobi od 15 do 25 godina pripadaju “novoj generaciji djece”.
Godine 1982. u svojoj knjizi “Razumijevanje života kroz boje” prvi je put razvila koncept o indigo djeci koju su s vremenom prihvatili milijuni roditelja diljem svijeta. Ideja indigo djece dodatno je popularizirana 1999. knjigom “Indigo djeca: Stigli su novi klinci”, autora Lee Carroll i Jan Tobera. Taj je dvojac supružnika opisao i najčešće osobine indigo djece te su tako, među ostalim, ovu djecu opisali kao djecu koja se osjećaju i ponašaju kraljevski, imaju osjećaj da zaslužuju biti tu, frustrirani su sustavom koji je šablona, a karakteIizira ih i velika želja da učine velike stvari za svijet. Događa li se evolucija ilije sve to- v ipak new-age besmislica?

Kao roba s greškom

Od popularizacije termina indigo-djece prošlo je gotovo deset godina, a 24 godine navodno od otkrića prvog indigo djeteta u Kini. Drunvalo Melchizedek, autor tri knjige’ koje su objavljene na 29 jezika, urednik internacionalnog internetskog magazina www.spiritofmaat.com. s više od milijun posjeta svake godine, mjeren je da postoji i genetska promjena DNA kod ove djece, međutim za to još nema jasnih znanstvenih dokaza. Ipak, o njima raspravljaju stručnjaci, postoje organizacije i udruge koje se njima bave, postoje preporuke kako se s njima ponašati, no znanost još uglavnom’ ne prihvaćamali genijalci ovaj termin te se djeca, za koju neki drže da su indigo, danas često svrstava u djecu s nekim oblikom poremećaja ponašanja poput autizma ili hiperaktivnosti ili u kategoIiju darovite. Profesorica defektologije Katica Buljan-Herceg kaže daje to zato što je velikim dijelom naš školski i obrazovni sustav zatvoren te nedostaju stručnjaci, pedagozi i psiholozi koji bi imali sposobnost promatranja problema iz šire perspektive, bili u stanju prepoznati poruke koje dijete šalje i prilagoditi se djetetu.
– Manji broj djece nema problema, ali ih mnogo veći broj ima. Iz mog iskustva, tijekom 20 godina rada, mogu reći da su problemi vidljivi već u vrtićima. Problemi se ublažavaju zauzimanjem roditelja koji najčešće “predirektivno” guraju dijete na rad, upozoravaju i kontroliraju i dijete ne uspijeva izgraditi osobni odnos prema obavezama kaže prof. Buljan-Herceg, znjući da nije riječ isključivo o hiperaktivnoj djeci, koje ima i među indigovcima, ali, kaže prof. Buljan-Herceg, naša prava priroda nije “roba s greškom”. Ona indigo djecu opisuje kao generaciju djece koja se rađaju mnogo osjetljivija nego generacije prije nas i mnogo ih je teže “odgajati” i “oblikovati” na način na koji su odrasli do sada na to navikli.
– Takva djeca imaju veliku moć zapažanja, a zbog goleme količine informacija koje primaju brže se umaraju i povlače od ljudi i onoga što ih uznemirava. Njihov je osjećaj dubok i upravlja njihovim postupcima. Takva djeca su iznimno produhovijena, nemaju respekt prema iskrivljenostima i lažima. Smeta im nepravda i tada buntovno reagiraju ili su jako tužni ako je ne spriječe – pojašnava prof. Buljan Herceg.
Nerijetko se događa da, ne samo da indigo dijete ima problem, već on postaje problem i za njegovu okolinu i tu nastaju. komunikacijski i poremećaji socijalnog kontakta.

Daroviti traže pomoć

– Traže da ih prihvatimo kao sebi ravne i ne sputavamo ih u njihovoj kreativnosti. Učenje na način kako je sada postavljeno u školi njima ne odgovara. Škole su pune nezadovoljnih nastavnika, očekivanja učitelja i roditelja i to dovodi do frustracija. Treba pomoći na način da se pomogne roditeljima, odgajateljima, nastavnicima u konkretnim slučajevima nerazumijevanja, ispada i obostranih frustracija kako bi se smanjila napetost te kako bi takvo dijete moglo funkcionirati – smatra prof. Buljan-Herceg.
Većina stručnjaka, iako se ne slaže oko termina, slaže se u jednom. Treba mijenjati obrazovni sustav i prilagoditi ga djeci. A današnja djeca nisu poput prijašnjih generacija – to je sigurno. Darovite djece oduvijek je bilo, samo ih nije sasvim moguće jednoznačno definirati. Zagrebačka psihologinja Jasna Cvetković- Lay, autorica nekoliko knjiga o darovitoj djeci i u Hrvatskoj, rijetka stručna osoba za područje darovitosti, u svojoj knjizi “Ja hoću i mnogu više” navodi kako postoji više od 140 definicija darovitosti, što dovoljno govori o složenosti ovog fenomena.
– Darovitoj djeci uistinu treba pomoć, njihove spoznajne mogućnosti su fascinantne, ali trebaju mjete da bi ostvarili značajne rezultate. Potencijalno darovite djece je od 15 do 20 posto, ali se izgube u neadekvatnim uvjetima. No, visoko darovite djece ima između tri i pet posto u populaciji. Ta se djeca ne uklapaju u naša uobičajena očekivanja, ni po ponašanju, a često ni po uspjehu u školi. Istraživanja pokazuju da ona imaju i najveće probleme socijalne prilagodbe. Tjelesno i emocionalno su djeca, a umno odrasle osobe. To je golem problem jer trebaju poseban obrazovni program i individualizirani pristup, a mi ništa od toga nemamo – kaže Jasna Cvetković Lay. Navodi i da je najčešća zabluda u našoj sredini da roditelji “proizvode” darovitu djecu programirano radeći s njima.
– Darovito dijete se rađa s visokim potencijalom i potiče svoje roditelje, a ne roditelji njeganavodi prof. Cvetković-Lay. Drugi stručnjaci kažu da različita djeca – bila ona indigo ili nekako drugačije, problema u društvu imaju upravo zato što su različita.

Zagovornici nove generacije tvrde da je 97 posto djece mlade od deset godina i 70 posto djece u dobi od 15 do 25 godina – indigo

Dok društvo preferira konformizam i oportunizam, takva djeca su kreativna, uče brže i na kvalitativno različit način, tvrdoglavi su i buntovni, te nerijetko odbijaju metode “prokušane” na prosječnom dijelu populacije. Zbog svega toga, takva djeca gotovo u pravilu nisu miljenici niti svojih vršnjaka, niti svojih nastavnika, a u socijalnoj izolaciji kojoj su izložena razvijaju posebnu i povećanu osjetljivost i emocionalnu nestabilnost – ističe Maja Major, profesorica pedagogije i etnologije na internetskim stranicama zagrebačke Udruge igra. Procjenjuje se da čak 20 do 25 posto darovite djece i adolescenata ima socijalne i emocionalne poteškoće, što je dvostruko više od onoga što susrećemo u normalnoj populaciji školske djece. Često se događa, navodi prof. Major, da u skupini darovite djece pronađemo dijete koje se vrlo emocionalno uznemiri na socijalnu nepravdu u svijetu ili je vrlo zabrinuto zbog ekološke krize. Stupanj emocionalnosti koje to dijete izražava prije bismo mogli očekivali od adolescenta, a ne od djeteta te dobi. Treba napomenuti da takve snažne reakcije ne predstavljaju manifest:aeiju eventualnih emocionalnih problema, već su one jednostavno dio ličnosti darovitih pojedinaca. Kao skupina, nadareni su skloni preuzimanju rizika, osjetljiviji su na očekivanja i osjećaje drugih, često vrlo rano izražavaju idealizam i smisao za pravdu, nezavisni su i kompetativni. Prihvati li ih okolina razvit će se u kreativne pojedince, a ako ih ignorira i zanemaruje od njih će napraviti djecu koja će imati poteškoća u socijalnim kontaktima.

* Imena roditeija s početka teksta su promijenjena; to su roditelji koji se se javili u Udrugu Indigo kristalni most, a žeijeli su da im se ne otkriva identitet.
Za informacije o savjetovanju u Udruzi Indigo-kristalni most kliknite ovdje

Savjeti za roditelje “indigovaca”

  • Budite iskreni
  • Dajte potpuno objašnjenje koliko god je to moguće za njihovu inteligenciju i zrelost
  • Ne manipulirajte
  • Bez nametanja krivnje. To ne djeluje kod indigovaca.
  • Pokažite im poštovanje Oni su samo manji po godinama, ali često mudriji u duhu. Ne odgovarajte im, jer će vam i oni odgovoriti.
  • Pokažite im poštovanje. Tretirajte ih kao jednake koliko god je to moguće.
  • Dopustite im da pomognu pri stvaranju pravila i posljedica.
  • Osigurajte da imaju granice koje će ih zaštititi.
  • Potičite ih Neka razviju autonomiju tako da rade koliko god mogu sami
  • Poštujte njihove psihičke sposobnosti
  • Pomognite im da razviju mentalne sposobnosti vježbom, predavanjima i ohrabrivanjem
  • Poštujte njihovu emocionalnu i psihičku osjetljivost

Najčešće ekstremna i čini se neuobičajena, ali oni se ne šale i možda trebaju vašu pomoć da toleriraju te osjećaje

• Prema Wendy H.Chapman

Objavljeno u Jutarnjem listu  Piše: Suzana Ciboci