Neki novi klinci

66
klikova

Intervju sa Prof.def Katicom Buljan Herceg

Sada je u osnovnim školama četvrta generacija indigo djece. Majke ove djece svjedoče o  neobičnim osobnim iskustvima tijekom trudnoće i neposrednom iskustvu s djetetom iza poroda. …

Treba im osjećaj sigurnosti, razumijevanjai potpunog prihvaćanja. Od nas samo traže da budemo ono što jesmo – Ne mogu slušati materiju koja ne daje odgovore na pitanja u njihovoj glavi.

U ugodnim prostorima Udruge Indigo-Kristalni Most, u neposrednoj blizini Grada Mladih, razgovarali smo s defektologinjom prof. Katicom Buljan-Herceg koja je neobične susrete i duboka iskustva s nekim novim klincima osvijestila desetak godina prije nego se kod nas pojavio termin Indigo Djeca.
O tome je šutjela dugo vremena, čekajuči da se u našoj javnosti stvori „povoljnija klima“. Informacije iz svijeta o ovoj djeci približile su se konačno nama i ubrzo prerasle u senzacionalističku temu.
„Tada sam“ kaže prof. Katica „osjetila odgovornost da kao osoba koja se gotovo dvadesetak godina bavi istraživanjem ljudskih odnosa, komunikacijskim poremećajima i kreativnim procesima u stvaralaštvu, u medijma progovorim o toj temi“
Nisu li Einstein i Tesla jedni od onih koji su bili „čudaci“ , koji nisu imali interesa za određena područja, postizali loš školski uspjeh, a u svojoj domeni postizali izvrsne rezultate. Oni su bili prepoznatljivi nosioci promjena.
Pojava Indigo djece sustavno se prati na tri kontinenta od strane stručnjaka iz svih srodnih disciplina uključujući i intuitivnu dijagnostiku.
U nama nedalekoj Njemačkoj evidentirano je preko 80 000 djece.
Sada je u osnovnim školama četvrta generacija indigo djece. Majke ove djece svjedoče o neobičnim osobnim iskustvima tijekom trudnoće i neposrednom iskustvu s djetetom iza poroda. Često „svjedoče“ o neobičnoj pojavi svjetlosti… došla su djeca koja žive u više dimenzija i vide ono što je „prosječnom“ oku nezamislivo.
Znanstvenici u svijetu bilježe i neobične biokemijske karakteristike mozga, specifičnost DNK, otpornost organizma unatoč velikoj osjetljivosti…

Ovo su djeca novih tehnologija kojima je kompjuter poznat kao nama odraslima obična olovka, njima je glava jača od srca, njima je jasnoća neovisno o posljedicama ono djelovanje koje zbunjuje, oni znaju što dovodi do rješenja.

Znamo li mi?
Ono što smo prije poznavali kao dobar odgoj za ovu djecu ne vrijedi.
Djeca traže da ih prihvatimo kao sebi ravne, ne žele prihvaćati pravila, žele ih kreirati, žele s nama dijeliti svoja iskustva, žele da razumijemo na novi način.
Oni donose sve što je nama potrebno za ostvarenje na planetu Zemlji.
Kako je postojeći školski sustav naslijeđe starog, već prastarog, oni to jednostavno ne mogu „probaviti“.
Ove sanjalice koje imaju „petlju“ biti to što jesu istovremeno trpe probijajući se kroz odrastanje. Neosjetljivost okruženja obiteljskog i školskog represivno djeluje po njihov neobičan emocionalni sklop pa često „traže“ izlaz kroz ponašanje koje često biva okarakterizirano i kao hiperaktivi poremećaj, poremećaj u ponašanju i sl.
U porastu je davanje lijekova ovoj djeci. RITALIN je prijetnja koja trajno mijenja kemiju mozga?!
Teme koje ih zaokupljaju iznenađuju, priče koje povremeno ispričaju zbunjuju, a simbolički crteži su za nedovoljno osjetljive nerazumljivi.
Ova izuzetno pronicljiva djeca traže sebi slične među vršnjacima ili odraslioma koji ih „osjećaju“. S njima mogu pričati ili pričati „šuteći“ – telepatski. Ispitivački su nastrojeni, testiraju, provociraju svoju okolinu, nastavnike, roditelje i ne podnose stare obrazce mišljenja i ponašanja- kaže nam prof. Katica Buljan-Herceg.
U pokušaju uspostavljanja unutarnje ravnoteže jedan dio djece povlači se zbog svoje ranjivosti u sebe, ponekad dugo šute ili prestanu pričati. Pomoć ovoj djeci moguće je tek kada se pomogne odraslima koji se bave djecom.
Roditelji, nastavnici trebaju naučiti kako smanjiti nasilje u sebi, među sobom, kako bi se napetost u okruženju smanjila, a suosjećanje naraslo na „tlu“ na kome odrastaju ova djeca.
Osobno, porast nasilja u školama vidim u direktnoj vezi s onom skupinom djece koja je često okarakterizirana kao djeca s hiperaktivnošču i neprilagođenim ponašanjem- kaže nam prof. Katica Buljn-Herceg.
Djeca su ogledala obitelji, škole i društva i samo zrcale atmosferu u kojoj odrastaju.
Zanima li nas što djeca u nama vide?

O svom duhovnom razvoju i susretima s djecom prof. Katica Buljan-Herceg kaže: Silna životna i kreativna energija koju sam nosila kao dijete bila je veliki pokretač za ono što mi se kasnije događalo. Moj je cijeli život bio ispunjen kreativnim istraživanjem i morem pitanja koja nisu prestajala kako sam odrastala. Sa životnim iskustvom i količinom emocionalne boli koju sam već kao djete nosila u sebi, pitanja su sve više rasla i prerasla mogućnost racionalnog davanja odgovora.

Moje stvarno učenje počelo je onda kada sam počela prepoznavati odgovore u duhu. Susreti s nekim neobičnim klincima počeli su prije desetak godina. Beskrajno su me podsjećala na mene u mom najranijem djetinjstvu. Povremeno sam primala crteže koji su bili simboličke poruke izravno vezane uz moje osobno iskustvo.
Skrivene poruke iz njih bile su čiste poruke srca.
Udruga Indigo-kristalni most nastala je zahvaljujući onima koji su preko „mosta“ prešli kako bi pomagali pojedincima premostiti jaz između sumnje u svoju osobnu stvaralačku moć i onoga što uistinu jesu.

ZABLUDE, ETIKETIRANJE I SENZACIONALIZAM

Ovo su samo djeca koja pokazuju novi i neobičan sklop psiholoških osobina i obrazaca ponašanja za koje se općenito nije ranije znalo.
Bilo kakvo etiketiranje je u najmanju ruku štetno jer umanjuje značaj svakog djeteta ponaosob neovisno o specifičnim karakteristikama.
Sve veći broj ove djece raflekrirat će jasnije našu represivnu stvarnost koja je sustavno gušila kreativce.
Psiholozi, defektolozi i dr. zaduženi su za promjenu socijalne osjetljivosti i svjetonazora prema cjelovitijem povezivanju.
Kako bi obrazovni sustav što bezbolnije prolazio neminovne promjene poželjno je povezivanje ljudi koji su i sami inicirani osobnom osjetljivošču na ove teme a „zaduženi“ su da pronađu rješenje u kriznim situacijama.
Svako etiketiranje i senzaciolizam vodi u slijepu ulicu koja šteti svima. Stoga budimo pažljivi u korištenju termina indigo djece.

Iz školskog časopisa Osnovne škole Jure Kaštelana “Čarobna frula”
Matea Galović, 7.a